
Kineskom caru je ponuđeno da sedne među diplomirane književnike i upitaše ga da li bi hteo da ispriča nešto veoma mudro i veoma kineski.
– U Severnom okeanu, živela je jedna riba koja se zvala K’un – poče kineski car – i bila je velika kao... ne znam koliko je bila velika riba koja se zvala K’un. Pretvorila se u jednu pticu po imenu P’eng, koja je imala leđa široka kao... ne znam koliko su široka bila leđa ptice po imenu P’eng. Kada bi se ptica P’eng dizala u let i letela, njena krila su bila kao... ne znam kakva su bila krila ptice P’eng. Ali postojao je jedan drevni svitak pirinčane hartije koji se zove... ne znam kako se zove, na kojem piše da kada ptica P’eng poleti prema Južnom okeanu, digne se na visinu od... ne znam do koje se visine diže ptica P’eng kada poleti prema Južnom okeanu. Ali jedan cvrčak i jedna mala golubica nasmejaše se ugledavši je i rekoše: „Često se naprežemo da letimo na neki brest ili na neko drvo sapan, i ponekad nam se dešava da padnemo na zemlju pre nego što dosegnemo vrh. Zašto li ptica P’eng želi da se popne na visinu od... ne znam na koju visinu želi da se popne ptica P’eng, i onda da leti prema Južnom okeanu?“ Ali spoznaja onoga što je malo nema nikakve veze sa spoznajom onoga što je veliko. Stavite pticu P’eng iznad mora i ona će leteti šest meseci iznad vode. Stavite glinu u neku reku i ona će odmah potonuti na dno. Devet od deset mojih rečenica su plod poređenja. Sedam od deset predstava kojima se služim dolaze iz pouzdanih izvora. Ostale moje reči su kao voda koja svakog dana ispunjava žrtveni pehar, umeren i usklađen nebeskim elementom koji deluje... ne sećam se gde deluje nebeski element.

2 comments:
Tekst preuzet iz romana "Čudesan život diplomiranih književnika" Alesandra Karere (IK 'Kiša', Novi Sad, 2007) u prevodu Marije Kajtez
crteži su moji.
оно што сам тражио, хвала
Post a Comment